s tri para sivih golubova i kioskom punim cvijeća,
rastavljena od pločnika tek pokupljena prazna kutija cigareta,
i zatočena misao u prosjaku kojem se nos crveni od pomisli na kuhano vino,
bio je to neki čudan mjesec, s toplom čokoladom za dvanaest kuna i
vrtoglavim potpeticama žene u srednjim godinama što šeće malog maltezera,
Grad je bio sasvim nebitan u odjeku njenih cipela, a tek se rađala zima na dovratku potištenih
birceva kojima prijeti egzodus dima i nasmiješenih ljudi s naslovnica magazina za opsjenu i zavist, bio je neki mjesec, s ukočenim vratom tramvajca i nesnosnom škripom razmrdanih kola, bolesna žena s polomljenim zglobom desne ruke i upečatljiv konobar koji iscrtava pjenu čokoladom, tražio sam tišinu i izvrnut smisao za humor, rasparene čarape i neku školovanu dosjetku za razbibrigu umornog pogleda, bio je to neki mjesec s besplatnim filmovima, rijekom koja buja i ne dostiže dječje ruke koje ju žele, a i ja sam želio neku operetu sa sretnim završetkom, neki plavi cvijet među listovima knjiga i zanesen uzdah povjetarca kraj odškrinuta prozora, skupljao sam svjetlost anđela i treperio na spomen glazbe koja je tražila riječi, a opet, kad zatvoriš vrata neke sobe prepune medenog okusa, ostaje gorčina, povratna informacija na sladostrašće i želja da parkovi nemaju ni jednu osamljenu klupu, bio je neki mjesec, onako, bez razmišljanja, s tri para sivih golubova i poredanim biciklima za iznajmljivanje, rastvorenim prozorom iznad knjižnice i glasnim smijehom srednjoškolaca s hotdogom u ruci i s par godina bezbrižnosti na ramenu, zaustavio sam sjenu, Grad se naslonio na moj osmijeh, i onda smo, tako nasmiješeni, tražili bonacu u sumraku nepredvidljivosti, da bio je neki mjesec, pomalo prohladan, pomalo izvučen iz konteksta...
Zagreb, 18.12.2014.
Nema komentara:
Objavi komentar