Tvoj karirani kaput
odvlači me u Irsku
bojao sam se zmija
težio otocima
u magličastom gradu
poput vrućih kestena
padaju tvoji prsti
na staklena vrata
sve je puno pasa
bez pravih vodiča
zametnutih brojeva
i propuštenih poziva
poštari u civilu
dijele prekovremeno
opomene za neplaćeni trud
držiš se za zidove
nedostaju svjetionici
stolci žude za maharadžama
na slici iz školskih dana
primjećujem buduću boru
da imamo hrabrost djece
sad bi dijelili vilicu
i brdo slatkih kalorija
ne budi potištena u večer
čuvaju nas samuraji s ekrana
visoko prizemlje nad parkiralištem
bezosjećajna buka kafića
drveće je razodjenuto
hrani se maglom
predosjećamo zimu u
šahtu toplane
prije nego zaspu autobusi
papirnata vrećica baca im se
pod kotače, opušak cigarete
inhalira nezdrav grad
spajamo vremenske zone
u mojoj noći s druge strane
jutro se budi u režanju
morskih pasa
ti i ja se diramo konopcima
za čije krajeve smo vezali
otoke bez zmija
tvoj karirani kaput
odvlači me u Irsku
razumijem Gaelic
ne govoreći ga…
Rab, 31.10.2011.
Nema komentara:
Objavi komentar