Prelazim mjesečevu površinu
stakleni otkucaji kamenja
treba dohvatiti ocean
na rubu šalice krade se
sjena s tvojih usana
bilježiš strast svemira
daljine punktiraju svjetlost
na periskopu izvrnute stvarnosti
potapaju se oblaci u more
gore valovi nebeskih svodova
raspiruješ vjetar u torbi
oduzete su linije grafita
bezlične figure mrijeste se
u akvatoriju frekventnog trga
sumaglica u pogledu ironizirane skulpture
napredak u raspuknutoj gumi
kako probušenom svodniku
dati umjetno disanje
gnječim žbice na tvojim rukama
pretvaraš me u raketu
rakete su bespovratni odlasci
grupiraju se plastične boce
na mjestu kontrolora putnici
trgaju karte jedni drugima
jedni prolaze u druge
propušteni životi uzimaju
satove opernog pjevanja
treba nadglasati vrisak
ceste s pukotinom na leđima
razlikujemo se po trenutku sjene
volio bih da mi udome moju
oslobodio bih je doživotne dužnosti
skapavam na mjesečini brojeći
tirkizno zelena svjetla
brodovi u mraku su brži
od noćnih zalogaja kuća
povremeno, neki od krovova
probavljaju avione treperavih očiju
dok djeca rastu među zidovima
polja suše svoju odjeću za zimu
trebam otići u utrobu grada
bit ću ulkus liječen spuštenim roletama
kad se odmakneš od šalice
na dnu će biti otisak
prvog pjesnika na Mjesecu
skližimo se staklastom površinom…
Rab, 4.10.2011.
Nema komentara:
Objavi komentar