Mjesečar

Razdvajamo se minutama

između rastrojenog sata i

zamrznutih kazaljki

tipična posljedica neusklađenosti

vjerujem da smo sigurni od nas

ne treba nam takva nesmotrenost

proljeća u zimskim krošnjama

rastežu me upitima

ne želim udice i rasparane mreže

bogobojazna pročelja ocrtavaju muku

ne križam se pred virtualnim svecima

ohrabrujemo se molitvom klavira

između nizova crno-bijelih tipki

leži moja paučina na nekom duru

sveprisutna glazba zamara mjesečara

ne, bilo bi nezgodno da me budiš

istinitim krikovima rastaljenih glasnica

površno se gledamo u strahu od očitog

ne, nisi to ti, tek ja to mjesečarim

po oluku razrušenih kuća

pod kojima nestaju ognjišta srca

sipiš u pukotine presušenih bunara

ne, zatvorenih očiju ubirem tvoje zjenice

posvuda si, s pogledom u zemlju

kao da će iz nje izrasti kamen života

na kojem ćeš žrtvovati svoje rane

zapinjem o grm premorenih kupina

još uvijek mjesečarim tražeći dom

ne spominji budućnost zaspalima

vidjet ću te raspršenu

nad zdencem kojem vjetar

utiskuje brazde samotnih zvijezda

tako smo sitni u nečijoj dobroti

moja noć me vodi kroz

kazaljke nedirnutih minuta

sjećam se tebe, a zaboravljam sebe

gdje sam? U metežu nekom koji

ovladava srebrnim prstenom u meni

i ježi se sjenka potrganih rebara

neka me razapnu između dana

i probodu kopljem da se rastočim

u vodu, da budem tvoje more…

Rab, 17.10.2011.