Odvrćeš satima
tu neispravnu slavinu
i ništa neće poteći
da rastoči taj talog
naši su razgovori
nakupljeno suđe s viškom soli,
raspadnuta spužva s
mirisom lažnog limuna
vrtiš nož u ruci
krvavi trag umaka
i otupjela oštrica
kojom prijetiš zraku
može li se veza
poput pupkovine
presjeći da daruje život
odljepljuješ etiketu
sad je nebitan datum
sve traje kraće i
rijetka je dotrajalost
pališ se na reklamu
bezvezan tip u pari
zaposjeda tvoj krevet
nabor plahte pod međunožjem
nikad me nisi voljela
kao otrcana fraza iz filmova
na kraju razgovora ne izgovaraju
zbogom, tek rijetko uz večeru
spomene se sutrašnji dan
s brzim planom pripreme
zagorenih jezikovih juha
treba li upotpuniti
kolekciju izribanih tanjura
jednostavnih salatara i kognitivnih vilica
preskaču se obroci s opravdanjem
danas ne želim sjediti uz tebe
smeta škripa stolice u tišini
ljubav u hropcu škrguće zubima
testira snagu vilice
između stisnutih šaka
cijedi se ime odvjetnika
za našu skromnu ljubav
razdijelit će život
na pakete i zidove
kad isplatimo slobodu
ostat će samo lavež među nama…
Rab, 8.6.2011.
Nema komentara:
Objavi komentar