Generacijo

Neki klinci

s periferije sjećanja

ukrali su našeg Đolu

i sad pod svoje

prodaju moju generaciju

bez obzira na nijemost

s tri važna akorda

Azra je njihova zazubica

možda dobro pogođen trenutak

kroz odsjaj bižuterije

rif gitare i prva cigareta

krvari žutim nikotinom

u pubertetskom zanosu

kad te ponese plaža

tragaš za dobrim stihom

Prljavci te guraju u poljubac

a heroji s mlakom pivom

gube bitku s ravnotežom

ne budi ljubomorna generacijo

mi smo imali stvaran trenutak

sad slijede kopije grešaka

otuđit će pokoju sliku

i zametnut identitet

a Đole, on ne bira ljude

ljudi izabiru njega i vrijeme

s kojim duše plaču pod zvijezdama

nekoć, dok je Ines lutala

Šerbeđijinim usnama

Arsen je bio moj Brod u boci

je l' znaju ovi klinci

koliko je žena zaveo Jesenjin

pod nekim borom ljepljiva ljeta

dok se recitirao naizust

nitko nije bio ravan prolaznosti

sad, kad spomenu starost

a ja ovako mlad hlapim u sjeti

prepuštam Protinu kći

da joj se dive novi dječaci

mada ne znaju, niti će znati

kad zagrliš pjesmu s gitarom

ona je ljubavnica svih generacija

i vječno na nekoj plaži

drhti na svjetlosti

upaljene vatre, eh

generacijo…

Rab, 28.5.2011.