Tanja

Iz nekog meni drugog svijeta,

još odavna ostavljenog,

pružila mi tako ruku,

da me vrati izgubljenog,

prestao sam biti sjena,

dječak što se od svih krio,

ona zna da vrati ljude,

podsjeća me što sam bio,

i pitam se otkud dođe svaka zraka te topline,

ma gdje da sam ja daleko, njena pažnja snažno dirne…

Kada zaspu ulice i razlije se noć nad nama,

zatvori li oči odmah i o čemu sanja Tanja,

neka samo mirno spava, neka nad njom zvijezde sjaje,

ona čuva prijateljstvo da u nama vječno traje…

Sanja Tanja,

a noć miruje u luci,

more diše,

sklupčano u ruci,

sred tišine,

neka mirno sanja,

val je njiše,

slatko snivaj Tanja..

Rab, 3.5.2011.