Dom

Presloženi momenti

preseljeni u stvarnost

naslage praznina među

nizovima nazubljenih knjiga

pročitao sam dnevnik

nekog izgubljenog dječaka

tamo još uvijek zmajevi lete

a kad bih zagrabio u sebe

gdje žive usnula imena

s povezom na oku

na potopljenom brodu

rastresao bih blago

da zasjaji površina

s koje nas gleda

siromaštvo duha

vjerojatno bi netko

sa žarom u srcu

zaronio duboko da

dosegne sklupčano vrijeme

jer ako pripadaš dubini

iz kojeg dopire iskon

negdje presrest će te

lice koje zaboravio si uzet

i tu sam ja, u razmaku

satenskog zaborava

i samohodnog postojanja

gdje zriju sati na stablu života

s par pomaknutih brda

među kojima piramide

tonu u žlici zlatne drške

preslažem kolorit

na ustaljenoj adresi

sad u bojama prepoznaju

gdje sam utonuo u sebe

dozovi me ponekad

tek toliko da vidim

jesi li izgradio

dom na riječima…

Rab, 30.4.2011.