Lovina

Pojednostavljeni sukus

na svojoj strani raspletena mreža

moje škrge udišu smrt

pritajeno u plućima

bubri sedef-puž

dok smo migoljili sutonom

ribar je prozreo moju slabost

neutaživa glad za vezanjem

odgrizao bih vlastitu peraju

tonuo na pješčani tanjur

i čekao maslinsko pomazanje

olako se zaljubljujem

u plamenu zvijezdu

rasparane potrbušnice

darujem svoju čežnju

vječnim nesitima

rasuta kobilja griva

treperi kao morska trava

osvećuje se stidno

stara ljubavnica tame

to što me režu zrake sunca

nije konačna predaja

odlučio sam postojati

biti mrlja na tvom papiru

s kojeg očekuješ poruku

zarobljenog mornara

ne, more bijesno

ne čitaj moju prošlost

iz krljušti ostavljenih

nekoć dok je imalo smisla

trstike su pjevale

mojim raspucanim srcem

dajem ti se kopno

u surovo umiranje

preuzmi to okljaštreno tijelo

probodeno udicom s neke

rastočene barke

na kojoj ribar prignut

vreba zalogaj svojoj gladi

oboje smo gladni

i ja kao riba i

on kao običan starac

zaljubljen u more

u znatiželji i obespravljeni

tek lovina na udici opstanka…

Rab, 19.4.2011.