Promijenila si moje snove,
ukrotila mi misli,
i noć me svaka k tebi zove,
u svakom kutu ti si,
ne vraćaj me na početak,
zar ne značim ti ništa,
poslije tebe opet ti si,
je li vrijedilo išta…
Kad ne kaže se zbogom,
ni jedna isprika ne vrijedi,
još umirem za tobom,
a tvoja šutnja riječi ledi,
pregrizao bih ponos,
svaku sponu što me veže,
za mrvu nade među nama,
a vlakovi nam bježe…
To što volim sad je opasno,
lako razdire kroz sjene,
i kad gubim, gubim časno,
neka račun ide na mene,
to što želim sad je prekasno,
ponekad odvrtim do kraja,
onaj film o dvoje ljudi,
prepun zagrljaja…
Rab, 16.4.2011.
Nema komentara:
Objavi komentar