Između dviju tramvajskih stanica
starac broji otkucaje srca
ruka prorasta drvenu dršku štapa
sigurnost nesigurnosti izjeda
potplate njegovih cipela
moć je u koncentraciji
stabilnost u pruženoj ruci
na koga nasloniti godine
s podsmijehom na licu
mladost se zgraža nad
principijelnom upornošću življenja
tko ne poznaje rađanje
nije svjestan smrtnosti
na vratima nepostojeći izlaz
starac umire u očima prolaznika
dok si mlad, živiš u nečijem srcu
kad ostariš, čekaš da te izbace iz srca
onda poput beskućnika kucaš
i moliš milostinju nečijeg otkucaja
najgore je biti beskoristan a trajan
starac zna da ga ništa ne čeka na stanici
želi izaći i kupiti novine
one su dijete u njegovim rukama
ništa nije tako mlado kao nova vijest
dok gleda slike onih koji nedostaju
zamišlja svoj trenutak u novinama
za njega se nitko neće sjećati
nije zabrinut što će biti izbrisan
nedostajat će mu cvijeće kraj
imena pokojne supruge
jednom kad ptice pronađu mir
njegova duša svijetlit će u prolazu crkve
u tramvaju je zagušljivo
a starac treba sve manje zraka
dok se mladost nervira oko džeparca
njegovi džepovi su potpuno slobodni
čim plati struju može gledati prazan stol
mogao bi skuhati čašu čaja
no čaj pojačava glad
ovako, vozeći se tramvajem
hrani se promatrajući izloge
je li štetno gledati kolače i pršut u
istoj minuti prolaženja
zalio je suzom pune oči koje
teško padaju na prazan želudac
silazi dok ga prijekorno gledaju, sam…
Rab, 18.5.2011.
Nema komentara:
Objavi komentar