Umišljam da je Bog htio
dijeliti razlomke nad nama
savršeno podvučena crta
ispod koje uvlačim prašinu
zabrinut za tvoju površinu
kristaliziram med na tvojem
osunčanom pupku
sunce mota ručnike
u nejestive plažne palačinke
negdje u zbijenoj stvarnosti
iz kamenog zida kaplje
znoj izmučenih zmija
izgleda da je pretežak dan
da sunovratimo more
u potrganu natikaču
bezrezervna podrška valova
s južne strane u vrši
uhvaćen brod prepun turista
mogli smo uputiti ribare
na svježu bjeloputnu palubu
ti dehidriraš u stjenjaku
raskopčanog bikinija i serviranog
samopouzdanja dostatnog naturalne ljepote
Bog pravedno određuje parove
upareni kotači mirišu na paljevinu
zakočeni u padu, s grančicom ružmarina
lokarde odvrću slavine pod jezikom
ribe nitko nije naribao zbog neposluha
još više te volim, iako spavaš
isplivao sam rječitošću maratone
umjesto da se divimo daljini
dopuštamo da nas razdvajaju centimetri
podno koljena mrznu morski krastavci
jednom kad dodirnem meduzu
gušit ću se u Mediteranskoj osvetoljubivosti
križ nije splav za utopljenika
razlomci nas čine odjeljivima
dok žmiriš nad mojim cijeđenjem
uspostavi kontakt s brodovima
možda nasred ulice bez ljeta
galebovi označe početak mora
bilo bi to savršeno mjesto
za iskakanje iz ravnoteže…
Rab, 22.6.2011.
Nema komentara:
Objavi komentar