S dv'je adrese

Preklopljena u sandučiću
moje si sve vrijeme
bez marke i pozdrava
s pravom na dvije adrese,
ispisana rukom pjesma
čeka tren za oboje
nekim čudom neznanim
da je odnese…
Tako mali čovjek stane
u par redaka kraj kuće
i raste slovom kojim gori
iz potaje, iz bivanja,
kroz odriješene misli
nesputan i prepun snova
piše i pisan traži
određenja bez lutanja…
Oziri se na tankoj niti
bit će čovjek iza riječi
preklopljena u sandučiću
dana ti je pred putovanje,
pjesma s dvije adrese
nije naše razrješenje
za kozmičko prostranstvo
veže gorko samovanje…
I nek' se spusti tamni veo
britka slova nek' me režu
sva prostranstva što sam sreo
tvoju bitnost ne dosežu,
naša pjesma bez pozdrava
upućena na dv'je adrese
neka sažme sva prostranstva
jedno drugom nek' donese,
sve što ljubav može dati
još nas čeka ispod tame
u riječi neće stati
gorčine samovane,
ne, iz nas sa svake strane
kozmos crpi hod praznine
kad u tami riječ osvane
i sve-vremene istine,
pjesma s dv'je adrese
nekim čudom
k'o što ljubav samo znade
nama se odnese…

Rab, 17.5.2010.