Postajemo odredište
dodirna točka suludih komentara
raspadam se na ugljikohidrate
ti me razmućuješ u poljima riže
svjesno ti nabijam krivnju
cijedim kroz aparat za kavu
ti si pjena na rubu mojih usana
plivaju unezvjereni hodnici
u tvojim nabreklim plućima
srdačno mi ostavljaš poruku
koju moj program ne iščitava
tako se najbolje razumijemo
u nesrazmjeru pozitivnog i negativnog
emocije su na ladanju
najbolje je da pročačkaš kutnjake
na vrhu tvog sjekutića
alpinistički nastrojen dvopek
moja ruka odmara na tvojoj kutnoj garnituri
s neskrivenom mržnjom promatraš kalendar
različiti naslovi mjeseca zbunjuju tvoje opravdanje
počastit ćeš se s tjednom
u nekom olimpijskom selu
gdje rastu trokuti i pucaju mišići
u proizvoljnom odabiru obožavanog drveća
ubirat ćeš sladostrasne motike
dok me ruju istrenirane svinje
zaudarat ću na tartufe i vlažne maramice
očeši se o moja leđa
nenamjerno kao putnik u vagonu
što žuri na mlaki pelinkovac
jesu li ljubavnice samostalna bića
koja odlučuju o rasporedu projekcija
ne pamtim da sam ti bio značajan
ni kada si ustrajno mrcvarila moju podsvijest
povećavaš tiražu zaboravljenih tjednika
tamo gdje usamljena srca
objavljuju ponudu za očekivani infarkt
pa ako i odobriš poneku transakciju
zasigurno neću biti neka vrijednost
na tvom inozemnom računu…
Zagreb, 15.3.2010.
Nema komentara:
Objavi komentar