NLO

Grizem povodac na kojem me vodiš

programirana dnevna šetnja

praznim se na uglu tvoga sjećanja

zavidnom količinom neurastenije

pribijaš me uz radijator

da se još više zagrijem

polako ali sigurno ti postaješ srsi

na mom razrezanom vratu

kako je divno biti prikazom

prolazim kroz tebe poput duha

ne osjećaš moju prisutnost

stupnjevanje prioriteta

na granici svojeg mogućeg

stupaju kolotečina i postupak degradacije

učinkovito sam prizemljen na ledinu

rješavaš me kao sudoku

preklapam se prekobrojno u svim linijama

interesantan osjećaj zatezanja

dok mrcvarim krpenu loptu

koju mi povremeno dobacuješ

izlaze novi zakoni o kretanju

smanjuješ mi prostor na povremeno nasjedanje

uživio sam se u nekonvencionalnost

stvar postaje kompliciranom

po obavljenom poslu natačeš svoj vrt

negdje u tebi zakopao sam kost

i sad ona glođe mene

mogao bih srce zavezati za balon

možda ga zamijene za NLO

u zabranjenom području

vadit će moju gensku strukturu

i uzgajati srčane ratnike

jednom kad narastem u vojsku

pregazit ću svoj ponos

i ratovati s tvojim ilegalnim vodom

ako nestanemo u getu

bit ćemo heroji preklopljenih tijela

trunut ću u tvojoj ruci

u kojoj si odrješito

vukla moj povodac

ako me zamijene za NLO

možda te još jednom ugodno iznenadim

nadlijećući nad tobom…

Zagreb, 10.3.2010.