Nadomjestit ćeš sidro
potopljeno u zrncu krilatih poskoka
ljutice nemaju polazište
okorjela vrata jašu dovratak
mi cvilimo na lancu pod pijeskom
nadomjestit ćeš premoštenog jazavca
tvoj obraz je šaumšnita na hladnoj vilici
topi te limun gruzijskih vojnika
za gošćenje treba dug stol raspoloženja
ako sam uzemljena ptica
znaš da možeš računati na gnijezdo
daruju ti pisana jaja
s kojih odlaziš u nepovratnu priču
na stalku Zemljine osi
zapetljane komete dekoncentriraju noć
zebre u stampedu
servirane lijenim lavovima
možda dočekam čupanje sidra
razriješeni skrbnici oblijeću sletnu stazu
na vinskoj karti upisan je tvoj trenutak
nekako beznačajno lomim prste u Nowruzu
začin prepun kovanica ne donosi zadovoljstvo
potekao sam iz tvojeg izdašnog sažaljenja
bujam u zašećerenoj vodi
procijedi me svojim učestalim odustajanjem
postao sam preozbiljnom prijetnjom
kojom nabacuju sidra na morsku struju
živiš na udaljenom otoku
okružena sebičnom toplinom
zamijenit ćeš sidro
novim kretanjem od sebe
gnijezdo bez ptića ne ćuti glad
uravnotežena mnogostrukim zadovoljstvom
rasplest ćeš zamršene komete
izazvana atmosferskim pražnjenjem
pod nekom novom rupom
zablistat ćeš dobrodušnošću
nakratko oživiš mrtve stupove
a onda, kad potrošimo temelje
ostaju sidra zarobljena u prošlosti
ti ploviš novim morima
dok se krpaju kopna
rastrgana od dodira poželjnih
čekajući svjetlo što spaja
razdvojene polutke samoće…
Zagreb, 21.3.2010.
Nema komentara:
Objavi komentar