Hobit

Hobit usporava

među granama zlatni prsten

ukoliko imaš vjere

ostat će netaknut od vjenčanih ptica

brzi listonoša gubi adrese

na kraju doline

vijesti putuju od uha do uha

najgore je glasniku

on ima pravo samo jednom pogriješiti

dok skviče šume

hobit odmara na svježoj travi

u noćnoj šetnji provjerena sva vrata

ako zalupi i svoja

više neće znati gdje mu je dom

nikad nije sreo čovjeka

ljudi imaju posebnu potrebu za posjedovanjem

hobiti imaju dušu, to je jedino što posjeduju

toliko je cijenjena u njihovom svijetu

da ju proljeće posuđuje

dok hobiti spavaju u korijenu hrasta

proljeće u vjetru sipi dušom boje

pred zoru, ponovno oduševljeni

hobiti ni ne znajući postaju cjeloviti

to su noći bez sna

tko još sanja bez duše

ljudi ponekad posuđuju dušu

dok snivaju, duše putuju nijemom cestom

jednom se, ali samo jednom

jedan čovjek probudio bez duše

ostala je zaljubljena u oblaku nad drugom

samo je srce kucalo snažno

izgubljen, gledao je netremice u zid

tad je hobit zatvorio vrata i izgubio dom

hobit bez doma ne živi

u proljetnom vjetru usnuo je prazan san

darivao je svoju dušu čovjeku

otad, kad proljeće boji ljudski svijet

čovjek bez snova leži kraj otvorenih vrata

da ne bi izgubio dušu

svake noći veže ju za jesenju kišu

a kad stigne zima

ljetnom vrelinom gasi žeđ

na usnama željnim drugih duša…

Zagreb, 9.3.2010.