Kada sunce obasja
magle u tvojim očima
nad zaleđenim jezerom
pjevat će sasušene trstike
gledaj me svojim snovima
i ribe čut će tvoj pogled
dok razapinju
mjehuriće zraka pod
površinom
samo živi svoju vrijednost
tvoje ime je zlatom optočeno
jutro u snježnoj pustoši
stisni svoje srce u
drvenu kolibu
jer drevne istine
obigravaju nad
zaleđenim valovima
muškarci imaju
najdražu ribu
sve do proljeća
kad svezelene
tajge udomljuju
starce na putu mjesečine
dok se otapa
nebo novim kišama...
Rab, 7.12.2013.
Nema komentara:
Objavi komentar