Razlomljen kruh,
pod zvonikom
djeca se igraju skrivača
donedavno more je
znalo moje ruke
gušter na omči korova
prošlost ispija
sunce na čaši
dok se hlade ulice
nestali koraci
postaju suveniri
rasprodanoj kiši
slijedi me lastavica
dijelimo gnijezdo
moja krila ne mogu
dorasti njenoj želji
uvenuo je otok
sad crvena zemlja
raste iz suhozida
razlomljen kruh
prekrižene stube
dotaknem li Rab
na mojim prstima
ostat će zlatna prašina
kojom gitare sipe
zagubljene pjesme,
uspinju se zvonici
pod nebom križ
poda mnom friž,
zazidano lastavičje
gnijezdo...
Rab, 24.6.2013.
Nema komentara:
Objavi komentar