Telomeri

Plaho utiskuješ prste

pet otočića na ramenu

i to je sve

nježno razbacujemo

pomno slagani oltar

dišeš odsutno  

više se ne pitamo

znamo gdje smo

ovaj dan sasvim nepotrebno

troši zalihe emocija

sekunda krcka poput čipsa

zagledan u prazno

ne primjećujem staricu

što se bori sa svojim godinama

nemam hrabrosti

pogledati sebe u tim godinama

ima li uopće smisla

njegovati ten dok se

nebo rastvara nad nama

još jedna starica na putu

ovaj svijet je umoran

od trošenja telomera

psi ne raspoznaju svoje vlasnike

treća starica pred raspelom

u demenciji, Isus je posljednje

što zaboravljamo

kad izbrojim svoja dijeljenja

bit ću sretan ako uz mene

ostane netko s fotografija

danas su osmjesi virtualna stvarnost

printaju se zagrljaji

razmjenjuju mala neobična srca

obitelji postaju PDF formati

simbolična prezentacija sreće

dok na ekranu tražimo potpunost

netko kraj nas

neprimjetno briše

stvarne ljude

iz života...

Zagreb,                    14.2.2013.