Autobus nalakćen na zebru
susjedov kaput je smršavio
zgažena krafna u snijegu
ritualni ples maškara
ljudi su posljedica života
barski stol zavađa metlu
koliko tuge u jednom osmijehu
led se zaljubio u staklo
sad se rastapa od emocija
ledeni poljupci su poput
epiloga predvidljive priče
zamračena soba titra
na niti paučine
zima je opet preživjela
masažu ralica
na vrhu kape
snijeg se boji visine
pas ostavlja zlatni trag
sad će se znati
vratiti kući
da se ne izgubim
kuću držim uz sebe
mudrost je nenametljiva
tek poneko u njoj
shvati koliko griješi...
Zagreb, 13.2.2013.
Nema komentara:
Objavi komentar