Uhvaćen u urbanu divljinu
gost sam zgradi u prolazu
vrijednost je upitna
raslojene ulice doručkuju
boce iz kontejnera
slijevam se u šalicu kave
ne postoji diskriminacija
na usnama
volio bih da mogu
pomicati automobile mislima
na vrtuljku zavarene balerine
beznadno traže
Labuđe jezero
svježe obrijan
gledam sunce
na barskom stolcu
posljednji stručak snijega
bacio se ničice pred raspelom
svi trebamo milost
a nitko ne vjeruje u sebe
pomozi si i
loto će ti pomoći
otpija me grad
u njegovom gutljaju
ja sam tek mrva
nedovoljno smljevena
za razonodu...
Zagreb, 3.2.2013.
Nema komentara:
Objavi komentar