Ne želim vrištati
za tebe
mi nismo svoj
osjećaj
tvoj glas je
mrmor u
mojim žlijezdama
nagni se nad sebe
tvoje grudi sniježe
mlijekom zaboravljenih
ljubavi
stisni se u šaku
i plači prstima
izbaci kišu
iz kostiju
spleti kosu
u mramorne mostove
i hodaj tamnicama
svojih strahova
otključaj vrata
budi zagrljaj
tragu ljudskosti
što diše
pod dlanom
kom se boje
prići
molitve
površnih
spasitelja...
Zagreb, 2.2.2013.
Nema komentara:
Objavi komentar