Svejedno smo sami

I ljudi oko mene,

ne postoje a jesu,

krijem se u sebi,

godina me prati,

polako ću za sobom,

a ne znam ni gdje su,

svi potrošeni sati,

tek praznina svrati,

očekujemo ljubav,

u moru nasmiješenih slika,

u bezbroj razbacanih riječi,

kome mi smo dani,

ispričane priče,

nekog savršenog lika,

svi postoje zbog nas,

a svejedno smo sami…

Neću žaliti za ljetom,

u ponoć sve će proći,

i Nova kao uvijek,

s osmijehom će doći,

vino nek' me ljubi,

stižu sretni dani,

u moru stranih ljudi,

svejedno smo sami,

neću žaliti za ljetom,

u ponoć sve će proći,

i Nova kao uvijek,

s tobom će mi doći…

Zagreb, 31.12.2010.