petak, 10. prosinca 2010.

Majka

Daješ im srce na svome dlanu,

cijeli je svijet kao iz bajke,

i more ljubavi u malom stanu,

treperi duša ponosne majke,

i puni mašte brodovi plove,

kroz olujno more na toplom podu,

i topi se sunce kad te pozove,

to divno biće u nespretnom hodu,

a dijete je junak koji te štiti,

dok mračne sile prijete u noći,

sinovlja snaga u hrabrosti kipti,

i uvijek je spreman u ratove poći,

a kći još ne zna, tek se nasmije,

kad ju primiš na svoje ruke,

ti si joj stijena pod kojom se krije,

iz koje uči nepoznate zvuke…

Da, majko, nek' djeca rastu,

u pažnji tvojoj prvog koraka,

nek' grle nebo i modru lastu,

i da se nikad ne boje mraka,

to dvoje djece, kraljevstvo tvoje,

bogatstvo svijeta čuvaj od zala,

tu malu ljubav što raste i poje,

na toj ljepoti vječna ti hvala….

Zagreb, 10.12.2010.

Nema komentara:

Objavi komentar

Strah od sna

Bojim se Zaspati Jer bih te Sanjao A opet Ako te Ne sanjam Kao da i Nisam Spavao...            Zagreb, 6.3.2018.