Uzdah preko volje

Svjetla me ne bude

u svom mraku spavam

kržlja tvoje ime

na sasušenoj knjizi

rogobore ljudi o vremenu

i snijegu, a tebi jesen sipi

na obojanoj kosi

ustaješ u podne s

brazgotinom na staklu

lomi ti se lice

kao razotkrivena tajna

osmislio sam bijeg

na anđeoskom krilu

upregnuo sam vjeru

da vuče težak križ

sravnili smo kuće

na duplerici novina

grudamo se ciglom

ti pucaš kao raketa

i prskaš me iskrom

sagorio sam nebitan

prozračnom dvojbom

javljam se u prazno

violine nekom cvile

za raskrčenu romancu

odmotaj peperminte

za uzdah preko volje

svjetla ubijaju ulice

beskućnik pred vratima

nekad je prošnja

bila čvrsta moneta

sad kad jadnici marširaju

trese se izlog s putovanjima

naručuju se zagrobni aranžmani

s pogledom na oceane

s nekog preskupog oblaka

međugradska veza, slab ton

odjekuje crnina na tebi

i vrišti upaljena cigareta

izmaglica na potamnjelim zubima

skriva sjajan vršak jezika

s kojim se potpisuješ

na mojim hladnim usnama

nekoć bila si kesten u moru

sad snijeg što suši

pramenove smrznutih jezera….

Zagreb, 18.12.2010.