Ljeto

Ljeto ljetuje u
bijelim sandalama
između koraka srpnja
pjevaju stopala
asfalt je pozornica
za nenadane kiše
osjećam vrućinu
u plućima
srcu ne možeš narediti
da leti na
papirnatom avionu
kroz tirkiznu haljinu neba
probija se sparna večer
kad se ljeto izuje
bosonoge ptice
pjevat će kraj fontana
akvamarinskim glasom,
slušam more
na površini, bez mjesečine
gluhe školjke pričaju o
izgubljenim ušima
tek tako, zakinuti za
pjesmu dubina
ljudi, slušajući sebe
misle da čuju školjku,
zatvorene od ljudske pohlepe
čuvaju zvijezde
za ljeta što dolaze... 

                                Rab, 30.7.2016.