Ne, neće kiše mojom pjesmom liti,
samo noć je ohrabrila klupe,
i sve sam riječi dao duši skriti,
pa se dahom u oblake kupe.
A tvoj kišobran ljepoti je oaza,
ti si ljeto koje zimu zeza,
ja sam medo, tvoja mala maza,
šušti lišće, izvila se breza.
Ne daš mi da me kiše gase,
još se stihom zavučem u kosu,
pa se stisnem kao malo prase,
da te brkom počešem po nosu,
pusti noći da mi kišom zbori,
sve te pjesme o ponekoj samoći,
tek mi klupa svojom sjenom stvori,
mala vrata kojim želim proći.
samo noć je ohrabrila klupe,
i sve sam riječi dao duši skriti,
pa se dahom u oblake kupe.
A tvoj kišobran ljepoti je oaza,
ti si ljeto koje zimu zeza,
ja sam medo, tvoja mala maza,
šušti lišće, izvila se breza.
Ne daš mi da me kiše gase,
još se stihom zavučem u kosu,
pa se stisnem kao malo prase,
da te brkom počešem po nosu,
pusti noći da mi kišom zbori,
sve te pjesme o ponekoj samoći,
tek mi klupa svojom sjenom stvori,
mala vrata kojim želim proći.
Zagreb, 19.2.2016.
Nema komentara:
Objavi komentar