Ne
odupirem se
u
planini, rijeke
žubore
glasom ljubavi
otvaram
srce i širim ruke
moje
grudi prozor su
u
zaboravljenu prošlost
ako
se susretnemo u usponu
osjeti
Njegovu ruku
do
vrha stižeš upornošću
vjerujemo
u nas
gorski
pramen kose
šumi
neizrecivom ljepotom
gle,
dok Sunce izlazi
uzmiče
tama
tako
i tvoje misli
boje
dan
pogledaj
u podnožje
kad
shvatiš koliki put je prijeđen
povratak
bi trajao vječnost
ne
odustajem
moj
vrh me čeka
ne
da ga osvojim
već
da u nas
otvorimo
Knjigu
žive
Riječi...
Zagreb, 2.12.2015.
Nema komentara:
Objavi komentar