Ponoćna pjesma

Dok ponoć se bliži i sanak kroči,
u središte duše prate me oči,
na raskošnom balu prohladne noći,
pjesma o pjesmi u pjesmu se toči,
i njišu se rime na krošnjama duše,
u jednom se potezu domine ruše,
a pjesma je mekša neg' najmekša svila,
u osmijeh se anđela stis'la i skrila,
sad čeka jutro da se protegne,
iz toplog krila u srce pobjegne,
te divne pjesme što ljubav daju,
sa suzom se stope na samomu kraju.

                                    Zagreb, 27.12.2015.