Ti, s kosom od smilja,
kojoj ruke nose otoke na dlanu,
pogledaj u oblak što se odilja, u to sunce, crvenu ranu, tu sam, negdje, u rapskoj karali, u glasu žeđi kojim Kanat vrisnu, dotakni mi lice gdje su puti stali, gdje gori kamen i bure kisnu, ti, što si ljepša od svakog svanuća, podari mi smiraj od poljubaca tkan, ti brodi što te stišću od svog nagnuća, tek su nam teret u sudbu upisan, zarosi mi kosu i ublaži hridi, na sva četiri zvonika pusti bijele niti, da me Rab čuje i da nas Bog sve vidi, i Sveti Kristofor na putu tom zaštiti, ti što si mila da mi srce stane, rastjeraj nevere, neka nebo plače, spomeni sve lijepe trenutke nam znane, dok nam more valom njedra rastače, ponesi u zoru kliktaj novog jutra, tu snagu koju crpe stare mreže, i nisi moje danas, a molim se za sutra, da nas istim žarom ljubav tada veže.
kojoj ruke nose otoke na dlanu,
pogledaj u oblak što se odilja, u to sunce, crvenu ranu, tu sam, negdje, u rapskoj karali, u glasu žeđi kojim Kanat vrisnu, dotakni mi lice gdje su puti stali, gdje gori kamen i bure kisnu, ti, što si ljepša od svakog svanuća, podari mi smiraj od poljubaca tkan, ti brodi što te stišću od svog nagnuća, tek su nam teret u sudbu upisan, zarosi mi kosu i ublaži hridi, na sva četiri zvonika pusti bijele niti, da me Rab čuje i da nas Bog sve vidi, i Sveti Kristofor na putu tom zaštiti, ti što si mila da mi srce stane, rastjeraj nevere, neka nebo plače, spomeni sve lijepe trenutke nam znane, dok nam more valom njedra rastače, ponesi u zoru kliktaj novog jutra, tu snagu koju crpe stare mreže, i nisi moje danas, a molim se za sutra, da nas istim žarom ljubav tada veže.
Nema komentara:
Objavi komentar