subota, 19. srpnja 2014.

Poeta

Da se utopim u beskraju duše,
tko sam, tek putnik što se smrti smije,
dvije riječi što se tintom guše,
istina se žarnim pogledom krije.

Pa kad me rese stihovi o muzi,
gdje je beskraj na razlivenom moru,
bit ću joj kiša i melem u tuzi,
i cvrčaka pjesma u ljetnome zboru.

Moje su niti mreža što se plete,
u stihove nježne gradit ću svoj dom,
usne mi njene ko lahor dolete.

Reci mi, reci, o reci mi svijete,
ne kradi mi pjesmu što srcu je lom,
sve su to slutnje u dahu poete.

Rab, 19.7.2014.

Nema komentara:

Objavi komentar

Strah od sna

Bojim se Zaspati Jer bih te Sanjao A opet Ako te Ne sanjam Kao da i Nisam Spavao...            Zagreb, 6.3.2018.