Obratno

Zagrljene svijeće tope se na dlanu
u voštanoj skulpturi tražim krila
dan mi ostavlja znakove u oblacima
molim se šutnjom za prelazak
izgubio sam šarenilo na majici
na vrhovima prstiju šulja se nespokoj
čim zatvorim oči vidjet ću tamu
poraženi osmijeh boji se pjevati
otkad sam otišao s jutrom
u ponoći odbrojavam otkucaje srca
težak sam za razgovore
ljudi ne poznaju moje granice
svatovska tišina na Božjem nepcu
blagoslovljen sam dužim životom
kad zbrojim svoje prečace
sve je odavno trebalo biti obratno
da je, i Ti bi se danas
pitao isto...

Rab, 2.7.2014.