Vraćam kocku
moja rijeka ne podnosi
prelaske
pod mojim korijenjem
stijene stišću zube
zaspao sam u
desetljeću
kad kuća proguta
sunce
noć će runiti
zvijezde s neba
nikud ne treba
ići
jednom sve će
doći k nama
sutra poznaje
putove prošlosti
ne brinem
snijeg što prekriva
tvoje tragove
topi se na usnama
miran sam
znam što je
prolaznost
tek cvijet u tegli
sjeme koje iznova
nikne...
Rab, 2.7.2013.
Nema komentara:
Objavi komentar