Pjesnici trave
imaju zelene oči
mirišu na jutro u rijeci
svježe sunce na listu hrasta
daruju proljeće u malim zavežljajima
kad otupi spokoj u zjenici
šareni koloplet slova posije njihovu vedrinu
zbog ljubavi mijenjaju boje
dok gledam u zabrtvljenu tamu
oni crvenim stihom ljube obzor
kad otvoriš oči u bljesak
pod kapke kaplje sladak sok življenja
pjesnici trave
mijese kruh od razmrvljenih dana
u prijateljstvu vrijeme je relativno
možeš proći ne dodirnut godinama
i samo prah njihove dobrote
vratit će izgubljen trenutak
dok gutaš slasni kruh vremena
pod nepcem se pletu zvijezde
ako tražiš biserni slap zaborava
prepusti im tugu da ju pretoče
u mramorna lica gorskih vila
njihove riječi uljanica kraj uzglavlja
zaspat ćeš s vjetrom u kosi
i šumit će more u zelenoj travi
o da, oni to mogu
pustinje cvatu ružama od soli
u zelenim očima cvjeta večer
bistri se glas promrzlih čežnji
onda, čim odjekneš korakom
pjesnici zapisuju tvoj put
i kamo pođeš u odabiru
uvijek upameti zavežljaj
kroz travu uspinje se Zemlja
golica zrak među trepavicama
ako poljubiš koru stabla
osjetit ćeš med ozdravljenja
tik pred zalaskom dana
kada jantarna kiša
uspavljuje pčele na povratku
pjesnici trave
pakiraju zavežljaje
kojim donose proljeće
u zabrtvljenu tamu…
Zagreb, 10.1.2011.
Nema komentara:
Objavi komentar