Pogled iznad vremena
odskakuje žuta izmaglica
snijeg je proključao u njenim očima
dok sam gušio dah
ona je disala punim plućima
vatra uzdiže balone
kroz mjehur dijaloga
urlik zapuštene sreće
zalijepili smo se na odbojnik
prolaznost treperi na skretanju
ne zaustavljaš lišće pod prozorom
bakreno sunce servira kavu
jutro poslije ničeg
i tako uzastopce ginemo
pod mlazom tuša
važno je misliti na ruke
one uzbuđuju zavjesu pred balkonom
mjestimice se sunovrate gavrani
zima nosi dijamantnu ogrlicu
ona ima praporce oko vrata
svi se okreću za njom
ja sjedim na mjestu
i češkam asfalt gumama
kopno mrzi brodove
natopljeni željeznom rijekom
bodemo se hrđavim pogledom
jednom kad osvojiš sebe
ne popuštaš pobjednički zagrljaj
žuta magla hrani tvoju kožu
pjenušavi jezik plovi ustima
iskašljavam automobile
tramvaji bez pruge su u nedoumici
njene grudi su nepoznata činjenica
hladnoća koja uranja u meso
reže me na kolutiće
zbog pothranjenog vjetra
ne napinjem se otići
samo neizostavno kršim
lagodnu kralježničku struju
činovnici razgoljuju profinjenost
iznad vremena ne pitamo
slijedimo se u stopu
otvorena pogleda…
Zagreb, 8.1.2011.
Nema komentara:
Objavi komentar