Ti si kao supruga
ja kao trgovački putnik
brineš o cvijeću i
šećeru u kavi
dok se sramotim
nekim poluproizvodom pred vratima
ti udomljuješ hotelske zvjezdice
okrupnjuju tvoje grudi
dojiš gladnu svijest putujućeg melankolika
od mojih vještina
najbolje koristiš usahli plač
dok prodajem osmijeh za kruh
ti već gostiš iskrama crne jame
ne postoji bračna dužnost
putnik s prstenom na ruci
zavarava prazan hodnik
nude mu se izlazi u nuždi
količina tvoje nježnosti
buši moja ciklična stopala
pritajeno slijepo crijevo
bubri samljevenim kostima
moji zglobovi su želatine
kao brižna domaćica
unesi me u poslijepodnevni desert
kucat ću na neotvorena vrata
ti kao supruga držiš otvorenu vezu
nema uspostave poziva
birali smo pogrešan broj
kako to već biva
trgovački putnik prevario te
replikom usidjelice žene
ti si neokrznuta spoznajom
supruge kao ti su ravnodušne
na slatkorječivost trgovačkog putnika
jednom kad se zaista vjenčamo
u kapelici nekog kofera
s oduševljenjem ću prodavati
rascjepkanu melankoliju
uz poneku knjigu za samopomoć
ti ćeš biti supruga
što prodaje zračne milje
i ne navraća raskužiti
ukiseljene tepihe od vlage
jer udata, sasvim nebitno
bježat ćeš od nametnuta doma…
Rab, 16.8.2010.
Nema komentara:
Objavi komentar