Bila si tako stvarna
u nekoj grupi preplanulih turista s doviđenja na usnama
blijeda lica i usporena daha
kao da su rastanci jutarnja kava
u kafiću nasred mediteranskog trga
grlio sam vruć kolovoški zrak
s okusom tople čokolade i badema
badem u kremi za kožu, u tvojim očima
i znaš, u trenutku kad sam te poželio
slikom žene koja izlazi iz mora
postao sam nevažna točka
od koje se taj savršeni prizor udaljava
kao da samo određeni imaju pravo
na vjetar u svojem srcu, a mi, male točke
predbacujemo si svaku nedovršenu rečenicu
ne zamjerajući na tuđoj sreći
bila si tako stvarna
s breskvom u ruci i kapima soka
što sljepljuju tvoje prste i mame ose
moje preopterećenje tobom
REM te čini podatnom svilom
moje su oči gruba plava boja
koja para niti zaleđena sjećanja
moja nesvjestico, svjestan sam te
razbolio sam kosti tvojim odlascima
jer svako buđenje odnosi ljeto
ugušena grupom turista s doviđenja na usnama
oni su mravi na tvom licu
neprepoznatljiva si žena s posebnim smiješkom
preskupim za usputne poglede
ako se ovo jutro pomirim
možda iduća noć izbriše rapske ulice
tu gužvu ljudi na kamenim prsima
kad bih te mogao zaboraviti
onako kako zaposleni ljudi zaboravljaju
plamen na štednjaku, ili svjetlo u kupaonici
olako, ne predbacujući si katastrofu
brišući bitne točke iz života
smijem li pomisliti
da na dnu tvojih zakopanih misli
egzistira vruć kamen s putovanja
onako stvarna kao nedostajanje
zapitaš se o smislu i pripadanju
a slobodni ljudi pripadaju samo sebi
čemu onda sva ta težnja
biti zarobljen zavazda
s mravima na licu…
Rab, 22.8.2010.
Nema komentara:
Objavi komentar