U kiši čekam san,
zar da more usne
prije mene,
a da stijene
ljubi novi dan,
ko što čempres
u svom krilu
cvrčaka pjesmu njiše,
ja molim, štujem svoju
vilu,
što u kiši nježno diše,
i vjetar blago šumi
i šume se pticama bude,
dok ih suncem tračak umi,
da blistaju za nas ljude...
zar da more usne
prije mene,
a da stijene
ljubi novi dan,
ko što čempres
u svom krilu
cvrčaka pjesmu njiše,
ja molim, štujem svoju
vilu,
što u kiši nježno diše,
i vjetar blago šumi
i šume se pticama bude,
dok ih suncem tračak umi,
da blistaju za nas ljude...
Rab, 20.6.2016.
Nema komentara:
Objavi komentar