srijeda, 29. lipnja 2016.

Mjesec pun sebe



Kako tiha noć
bez daha diše
kako more sniva
da ga val ne budi
a Mjesec je pun sebe
pa na zvijezde riše
svjetlost tu života
što ne vide ju ljudi,
polako se satu
zagubio znani ritam
pa se međ' minute
u rimama skitam
oprosti mi putniče
dijelim iste staze
nek te stihom duše
svi anđeli paze,
a ti samo spavaj
ne daj da te bude
gle Mjesec već riše
šarene ljude
pa kad ga jednom
neko dijete spozna
ti namigni svijetu
što za Mjesec dozna. 

                          Rab, 29.6.2016.

Nema komentara:

Objavi komentar

Strah od sna

Bojim se Zaspati Jer bih te Sanjao A opet Ako te Ne sanjam Kao da i Nisam Spavao...            Zagreb, 6.3.2018.