Bijele lađe

Gle, u oblake lastavica leti,
tvoja suza krila ima,
njenom sjaju kiša prijeti,
dok se more penje k njima,
a sve krug je što se vrti,
ni početak nema kraja,
tom obzoru, plavoj crti,
krilo suzom nebo spaja,
pa oblaci u val padnu,
a nebo se od mora pjeni,
u tom kolopletu skladnu,
svi smo suncem zagrljeni,
a kad lasta s neba sađe,
kad se suza oku vrati,
sve oblake, bijele lađe,
tek tišina srca prati. 

                              Rab, 10.6.2016.