Umiri me ponovno

Štura svjetlost na kamenom otoku

spajam se s oblacima

misao je razvijeni film

u nekoj tamnoj komori

što čeka na crveno svjetlo

ograničena vidika

vlat trave izvire iz asfalta

moja suza

je zrnce crvenog pijeska

pod njenim noktom

pjevaju razdaljine

skrivenim zalascima

večer je sitan uzdah

naslonjen na zidine Grada

spašavaš me zalutalom pjesmom

nekog trubadura

kojem prošlost izjeda glasnice

umiri me ponovno

nekim rascjepom u stvarnosti

onako kao kad u hladnom jutru

topli kakao vraća osmijeh djetetu

loš sam putnik za svoje snove

sanjaj za mene

neka ti zrnce pijeska

oboji blijede obraze

dok prstima prebireš

tišinu kraj uzglavlja...

Rab,                14.9.2013.