Otvorenim morem hodaju oblaci
rasplinjujem mirnu površinu
u ruke urezuje se val
sol kipti na betonu
ostajem slijepljen za sunce
nevješto pliva osa
odabrala je najgoru smrt
kraj mene prolazi bjelokosna ljepotica
njena privlačnost izranja u pogled
odabrana je dugom zapletenom kosom
zatvaram oči i lebdim u izmaglicu
oko vrata grle me morske trave
vrulje golicaju tabane
nitko ne primjećuje staricu s kapom
ona uživa u kraju s knjigom u ruci
postoje ljudi koji se ne predaju
oseka otkriva svu nagost plaže
mrmori val s drvene barke
nakrcana znatiželjnicima
putuje u dosadu ponovljenih ruta
preda mnom iskaču ribice
mislio sam da je kanal pust životom
zatežu ruke nevidljiv konop
težim dubini i njenoj hladnoći
toplina je ustrajna na mojim vjeđama
poda mnom pijesak zlati površinu
o mene se odbija mareta
jednom dok je nebo tek klijalo kišom
ugrabio sam zvijezdu iz morskog naručja
crvena od tuge kopnjela je na ruci
ispustio sam more iz očiju
i ona je disala nabreklog tijela
zvijezde moraju ostati na morskom nebu
bez njih sam pustinja u slanoj vodi
ljepotica tamni plivajući
nabreklih bradavica upija ljubav
njen mladić na rivi gleda zaljubljeno
otok je preosamljen za ljubomoru
nježno ju doziva i prati svaku kretnju
okrećem se k suncu i zaveslajima
na leđima nosim šapat grada
dok guram more leđima
Rab se opire mom užitku
Bablje ljeto posrće u nedjelju
svejedno, more i nadalje gori u meni…
Rab, 17.9.2011.
Nema komentara:
Objavi komentar