Meni nisi
treptaj juga
pod vjeđom podneva
krišom krvari murva
pregažena suncem
ljubičasta nit
veže barke
minula si u zaveslaju
ruke se šire
nad nepreglednim poljem
tko živi tvoju zatvorenost
dok stjegovi zaziru od ljudi
nebitne margine
usredotočujem lukobrane
štitim te neopredijeljenu
mrcvariš ulje na ramenu
kad bi stali u čep
plutajući bezbrižno
vidali bi moru
naftne brazgotine
dizali vulkane
u nove otoke
s kojih bi mogla
zračiti početke
zadivljenom putniku
brodolomcu meni
plodna u pepelu
spašavaš neprilagođenog
podne je nesanico
krvare murve pod nama
ratničke boje Mediterana
Jadran je miran
u zavjetrini tvoje ruke
poput zmije
omotava se sparina
o vrat maslina
izdiše zemlja crvenilom
pucanj nabrekla dana
rasipa ljude
more se puni dodirima
nesmotrenih kupača
uzvišena mirom
izmaglica se moli nad nama
za nas, zbog nas, bez nas
a vječno tu…
Rab, 13.7.2010.
Nema komentara:
Objavi komentar