Propustili smo se
u sumračnom mimoilaženju
na nekom peronu
zakrčenoj luci
nepovezanih stihova
u zrakoplovu na odlasku
neobrijana lica
s previše sijedih
za novu prigodu
u cvijetu suštine
ispraćena u plahti
sklopljenih očiju
ne diše samopouzdanje
prošlo je vrijeme
dokazivanja hrabrosti
treperi visibaba
u okopnjeloj
plavičastoj želatini
zaledila si more
sad se kližu galebovi
zarobljenim valovima
barke su pučinski ferali
propustili smo se
kao djeca na vrtuljku
ošamućeni vrtnjom
nedostaju kovanice
a igrat bi se htjeli
zaljubljenih labudova
metalne konstrukcije
zaobilaze romantiku
negdje, u pogrešnom skretanju
prelaziš preko
raskvašene bilježnice
blagi dodir težine
razlivene riječi
upijaju tvoju prisutnost
na oplatu cipele
nepoznata slova
ljube cestu
sve sigurnije
odustaju ribe
zaplivati nebom
smrznutih očiju
čude se
da već dugo
nedirnute spavaju…
Rab, 6.7.2010.
Nema komentara:
Objavi komentar