Negdje, u zagrebačkoj noći
u ulicama koje se boje svjetla
jecaju saksofon i žena,
rekli su mi da
njeni prsti lebde u promrzlim noćima
i da ako želim čuti savršenstvo
moram biti ponizniji od njenih nota
žena i saksofon gladuju u tonu
gladuju od naše pohlepe da
zadovoljimo čula
želim da moja tuga pleše u odsjaju zlatnog saksofona
kad zima rastrese inje s mojih usana neka poezija ulice
u toj ženi ocrta najljepše stihove,
plače li još uvijek saksofon
ili to praznine odjekuju
u koracima duša?
u ulicama koje se boje svjetla
jecaju saksofon i žena,
rekli su mi da
njeni prsti lebde u promrzlim noćima
i da ako želim čuti savršenstvo
moram biti ponizniji od njenih nota
žena i saksofon gladuju u tonu
gladuju od naše pohlepe da
zadovoljimo čula
želim da moja tuga pleše u odsjaju zlatnog saksofona
kad zima rastrese inje s mojih usana neka poezija ulice
u toj ženi ocrta najljepše stihove,
plače li još uvijek saksofon
ili to praznine odjekuju
u koracima duša?
Rab, 15.8.2016.
Nema komentara:
Objavi komentar