Prolazom

Možda sam bio u prolazu nekom,
u vremenu šešira i ponekog manira,
bio sam vjetar na jastuku mekom,
i crna dirka na tijelu klavira,
volio sam strasno u pečatu svome,
u svom otkriću čovjeka i žene,
razdvojena bića ljube se i lome,
ko vrisak noći, ko privid pjene,
moj davni trenutak rastvara boje,
sve putuje nekud, sve udilj trag pratim,
i tada se dani kroz prošlost spoje,
u poljubac isti sneno te vratim,
ti nisi moja, za vazda svoja,
ni svoj nisam sve dok te ljubim,
a sudba je melem slavujskog poja,
jer bili smo jednom u noćima ludim.

Zagreb, 30.1.2016.