Anđeo u pahulji

Gledam te kroz pahulje u letu,
anđeo si što mi život krijepi,
sve crno sad bjeline metu,
mirno biće od ničega ne strepi,
a ti ko Snjeguljica si mila,
noć se sjenkom utkala u trag,
škripi korak, a ti širiš krila,
podno neba rasprostro se sag,
o vjero što me danom vodiš,
što me snažno pripijaš u za se,
mojim srcem snjegovima brodiš,
sad me ogrij, sad me privi na se,
jer anđela ne ljubiš kao ženu,
to je ljubav izrasla iz duše,
tijelom skrivam suzu zasnježenu,
da se s vrha lavine ne ruše,
gledam te u srcu snježne noći,
gdje ljepotom mjesto zvijezda sjajiš,
sve utihnu, na počinak ću poći,
ti mi ime anđeosko tajiš,
a znamo se kroz eone mijena,
anđeo si a u liku žene,
moja duša tobom opijena,
pahuljom put neba neka krene... 

                         Zagreb, 5.1.2016.