Izbacio sam užarenu lavu
u meni leže NLO-i
progutani izvanzemaljci
pogone se urološkim čajem
bestidan sam prema sebi
nagost je zrela jabuka
u odgrisku prolaznosti
mirišem trulo meso svakodnevice
gledaj me, moje plave oči
zatajile su nikotinsko
bulažnjenje
čuvam obzir za obzirne
oduvijek me zanimao prezir
neke naučene stvari
pošteđene su preobrazbe
u grotlu se puši snebivanje
razdijeljen u faze
postajem bezlična nula
na kojoj se ljuljaju vrane
odmaknem se od sebe
jer sebičnost je prezrena
dok u grudnjacima
nebo nosi kišu
ja na zalisku nosim
krvnu grupu
razrijeđeni smo sokovima
izliven u broncu
jednom ću pomisliti
kako je hladno biti
pjesnikom
bez brige
tamo gdje ostavim trag
nitko se neće usuditi doći
u snijegu, gdje vulkani umiru
anđeli će posuđenim krilima
iscrtati orkanske vjetrove
nestat ću kao strip
u kućici bez replike
s tri točkice na kraju...
Rab, 18.6.2015.
Nema komentara:
Objavi komentar