subota, 13. lipnja 2015.

Predočenje (700post)



Zrele suze u jutarnjoj šetnji,
umivene ruže čekaju sunce,
na jugu treperi loza,
čekao sam podne da u sjeni pronađem netom zaboravljen lik, predvečer, kad noć upali solarne krijesnice, moje srce tražit će put prema razapetoj Istini, kratkoća postojanja, dan je izranjavan psovkama, mjesto šutnje ljudi uzvraćaju šamare, sjest ću pred sebe, tek toliko da odrazim zabrinutost, a Rab me sluša i iščekuje zaveslaje ruku da se stopimo u obzoru gdje zvonici uranjaju u luku, gdje galebovi pronalaze zalutale barke što žile kanalom i naviru u moju sliku, predočenje za sjetnu jesen...

                                          Rab, 13.6.2015.

Nema komentara:

Objavi komentar

Strah od sna

Bojim se Zaspati Jer bih te Sanjao A opet Ako te Ne sanjam Kao da i Nisam Spavao...            Zagreb, 6.3.2018.